Neslužbeni vodič jednim dijelom južne Amerike
Ca nindir mira nimon
Blog
petak, prosinac 8, 2006


There is freedom within, there is freedom without
Try to catch the deluge in a paper cup
There's a battle ahead, many battles are lost
But you'll never see the end of the road
While you're traveling with me


Hey now, hey now
Don't dream it's over
Hey now, hey now
When the world comes in
They come, they come
To build a wall between us
We know they won't win

putputujem @ 14:41 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 27, 2006

Gardel, Evita, Maradona, zaštitna lica Argentine

Što bi reko moj prijatelj all Mighty van Bosnian : dobro došli u zemlju Carlosa Gardela, Evite, Maradone, sočnih odrezaka, empanada, tanga, pjesme i vrhunskog vina, te malog Mate koji se pije na slamku. Nije me bilo neko vrijeme jer se jednostavno osjećam previše kao kod kuće pa nisam toliko uzbuđen da bih prepričavao nova iskustva. Uz put ili na cesti otkako sam se udomio nastojim nekako živjeti disciplinirano : škola, zadaća, kuća, teretana, birtija jer bez vježbe nema rezultata. Moram priznat da iz dana u dan primjećujem napredak mog španjolskog. Nakon prvotnih šokova kada sam se još ko pijan plota držao portugalskog ko maminih skuta sad već umijem tarzanski sročiti nekolikominutni dijalog. Inače danas sam malo previše vremena potratio na kompjuteru tako da ću vam o svemu gore spomenutom pisati u narednih nekoliko dana. Hasta luego !
 
Za Evitu i Maradonu sigurno znate dok za Carlosa Gardela ni ja nisam čuo prije mog odlaska u Argentinu. Kralj tanga, “Sinatra“ Latinske Amerike, Carlos Gardel prepoznatljiva je veličina muzičke povijesti Argentine pa i šire. Iako je to bilo davno, početkom prošlog stoljeća, gospodin Gardel palio je i žario vinil pločama i filmskim platnima diljem Južne Amerike i Europe. Nakon tragične avionske nesreće i njegove preuranjene smrti zbog neodoljivog Carlosa pojedine žene čak su se bacale kroz prozor iz očaja zbog gubitka voljenog idola. Nasmiješeno lice sa šeširom i cigaretom u ruci prizor je kojeg ćete često viđati u Buenos Airesu. Ono po čemu ćete također zapamtiti ovaj grad jest vrhunska kuhinja, a pogotovo meso koje uistinu nema premca nigdje u svijetu dok je asado, nedjeljni roštilj svakotjedni ritual za većinu Argentinskih obitelji.
Uz toliko ljubljeno meso obavezno probajte i domaća vina među kojima se posebno izdvaja nama još nedovoljno poznat Malbec. Glad međuobroka ublažite empanadama, argentinskim pitama od piletine ili teletine, a za kraj se osladite božanstvenim argentinskim sladoledom koji ruši sve gurmanske predrasude o južnoj Americi. Zarađene kalorije potrošite u školi tanga ili na nogometnom terenu gdje se muški ne štede ali se zato pri svakom susretu i rastanku srdačno ljube u obraze. Meni je to učestalo muško ljubakanje bilo malo naporno i pretjerano al moram konstatirat da smo mi Hrvati pak u potpunosti zanemarili tu lijepu staru naviku. Još jedan neuobičajeni argentinski ritual koji možete primjetiti vjerske je prirode. Neka vam ne bude ništa neobično jednom kada javnim prijevozom prođete pored kakve crkve da se pola autobusa prekriži.
Argentici su veliki katolici i za razliku od Brazilaca uvelike prakticiraju svoja vjerska uvjerenja. Primjetit ćete zasigurno i brojne ulične demonstracije jer Argentici se ne boje javno iskazati svoje mnijenje, u doba diktature i po cijenu života.
putputujem @ 18:15 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
ponedjeljak, listopad 23, 2006

Avenija devetog srpnja - najšira (140 m) avenija na svijetu

Sorry što se prije nisam javio. Zadnja tri dana proveo sam na intenzivnoj jerbo su me odmah pri dolasku na autobusni kolodvor Buenos Airesa pokrala i isprebijala trojica konduktera zbog pišljivih 50 kuna. A što ćeš, kriza je ... Šalu na stranu bio sam prezauzet svim aktivnostima koje ovaj grad nudi, ma kakva pljačka. Ljudi moji zamislite mješavinu Madrida, Pariza i Londona sa posebnim Argentinskim štihom u pola cijena od onog što plaćate u Zagrebu. Želite li naučiti španjolski ili plesati tango, jesti do besvijesti ili se opijati do iznemoglosti za stvarno malo novaca onda je sad definitivno pravo vrijeme da posjetite Buenos Aires. Da ne spominjem prelijepe žene i tulume do zore, shopping za siću (ljetna rasprodaja), te ugodnih +30. Ja eto upisah školu španjolskog i polako se ufuravam u novo mjesto boravka. Toliko sam čuo o BA i vjerujte da su priče opravdane. Jedini minus su još uvijek većinom zatvorene diskoteke zbog one nesreće koja se dogodila prije mjesec dana, no nije greda jer ionako se trenutno izlazi u Mar del Plata-i (odmaralište Portenjosa - stanovnika BA) gdje ovaj vikend gostuje Fat Boy Slim i to na plaži u tri popodne. Ja vam inače živim u kvartu koji je poznat po tangu i koji se zove San Telmo bit ću tu do daljnjeg za one koji me žele posjetit.
 
Od najbogatije zemlje na svijetu, preko vojne diktature pa sve do bankrota, Argentina je stvarno imala burnu i turbulentnu prošlost prepunu uspona i padova. Nakon katastrofalne monetarne krize iz 2001 godine Argentina se polako ali sigurno vraća na staze ponosa i slave. Budući da se radi o velikoj zemlji i naciji kratokotrajni nered i kaos brzo je saniran tako da se u Argentini možete osjećati potpuno sigurno i bezbrižno.
Putovanje autobusom od slapova Iguasu do glavnoga grada Buenos Airesa nije moglo bit ugodnije. Uz takvu uslugu 19 sati vožnje čini vam se premalo. Radi se naime o redovnoj liniji koja pruža uslugu dostojnu business klase bilo koje svjetske avio kompanije, ako ne i bolju ! Svaki autobus ima svog stjuarda koji vas dočeka sa smješkom na licu i čašicom osvježavajućeg pića ili kakve žestice za opuštanje. Nakon toga vas smješta u najudobnije moguće fotelje koje ste ikad vidjeli i osjetili u javnom prijevozu. Da, dobro ste pročitali : fotelje. U odnosu na ove naše grbavice, sjedišta u ovom autobusu mogla bi se nazvat i raskošnim krevetima. Uostalom nadoplatite li koji peso više postoji i ta mogućnost. Nakon smještanja u udobno sjedalo slijedi slasna večera uz film, a nakon što vam se okice počnu lagano zatvarat stjuard će vas obazrivo ušuškat na spavanje dekicom i jastučićem. Jutro vas dočekuje uz doručak i hop, već ste u Buenos Airesu novoj Meci za nadobudne Amerikance i Europljane poput Praga nakon pada tzv. željezne zavjese. Bezbroj mogućnosti, a za tako malo novaca, stoga prije no li se upoznate malo podrobnije sa samim gradom i njegovim javnim prijevozom uzmite taksi jer je nevjerovatno jeftin. U Buenos Airesu u zadnje vrijeme naći smještaj najmanji je problem. Naime Argentinci su jako brzo prepoznali potencijal u turizmu i ekspeditivno otvorili na desetke hotela i hostela diljem grada. Odaberite mjesto boravka prema vlastitim tendencijama jer u ovom slučaju ne možete pogriješiti. U centru je sve nadomak ruke al malo preurbano dok ste u Palermu nadohvat noćnog života ali malo van ruke. Moj izbor svakako bi još jednom bio životopisni kvart po imenu San Telmo, prijestolnica tanga i skromna četvrt umjetnika i osobenjaka. Spomenuta Mar del Plata odmaralište je koje se nalazi jedno 400 km južnije od Buenos Airesa. Mjesto je idealno za noćne nepodpštine vikendom za ljetnih mjeseci siječnja i veljače kada se skoro sav noćni život prijestolnice sruči u Mardel kako ga odmilja zovu, ipak zbog prenapučenosti i jednako ubrzanog gradskog života Mar del Plata nikako nije lokacija gdje želite potratiti svoj dvotjedni godišnji “umor“ jer tamo tulum nikad ne prestaje. Za ludi provod pohodite božanstveni El Divino gdje svjetski DJ-vi neprekidno drže užarenu temperaturu sve do svitanja, a i kad svane i muzika utihne neumorni Portenjosi i dalje nastavljaju sa plesom.
Ja ko grezi rustikalac derem po pivu i jedva stojim na nogama, sunce sviće na prelijepoj plaži, DJ gasi mjuzu i sprema ploče, a ušminkani Argentici “na vodi“ i dalje mrdaju bokove s rukama u zraku neprekidno pjevušeći uvodne taktove Seven Nation Army od White Stripesa, na na na na na na na na.
 
PS : nesreća koju spominjem nacionalna je tragedija koja se dogodila 30.12.2004 godine kada je 194 mladića i djevojaka izgubilo život zbog niza sigurnosnih propusta lokalne diskoteke po imenu Republica de Cromagnon. Tragediju je prouzročila zapaljena bengalka čiji se plamen ubrzo raširio na nekvalitetnu krovnu vunenu izolaciju koja se pretvorila u nezaustavljivu buktinju. Većina požarnih izlaza bila je zapečaćena kako bi se spriječio ulazak na koncert bez plaćene karte što je bilo kobno za mjesto nakrcano s 1500 posjetitelja. Velik dio mladih nije uspio pobjeći na vrijeme i tako se ugušio od otrovnih plinova ili dima uključujući i djecu koja su bila smještena u improviziranom vrtiću za tu priliku na gornjem katu diskoteke. Tragedija Cromagnon i danas je predmet žučnih rasprava i polemika u Argentini. Gradonačelnik Buenos Airesa i brojni ljudi u gradskoj upravi smijenjeni su, dok se protiv vlasnika diskoteke i organizatora koncerta i dalje vode velike sudske parnice. Što bi tek trebali reć za Hrvatske prilike gdje je požarni izlaz posve nepoznat termin.
putputujem @ 12:18 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, rujan 17, 2006
Prije no li se uputimo prostranstvima Argentine nekoliko sažetih činjenica o ovom kolosu južne Amerike.



Najmnogoljudnija i najveća zemlja Južne Amerike  s populacijom od 180 miliona stanovnika i površinom 150 puta većom od Hrvatske.
 
Sinonim za nogomet, pješčane plaže i karneval.
 
Bitna obilježja
 
  • Rio de Janeiro – čudesan grad sa svojim karnevalom, prepoznatljivom statuom Krista i popularnim plažama Copacabanom i Ipanemom predstavlja neprikosnoveni simbol Brazila.
 
  • Samba - prepoznatljiva brazilska muzika i ples, izvodi se uglavnom uz zvukove bubnjeva i tamburina, a kratkim i brzim pokretima nogu, te izazovnim mrdanjem bokova neodoljivo podsjeća na domaću “ciganicu“.
 
  • Bossa nova – derivat sambe, blaža i modernija verzija s utjecajem jazz-a što znači manje udaračkih instrumenata, a više žičanih i puhačkih.
 
  • Amazona – istoimena najveća južnoamerička rijeka, druga najduža na svijetu poslije rijeke Nil u Africi, te pluća svijeta, najveća kišna šuma na planeti.
 
  • Capoeira – brazilska borilačka vještina s elementima plesa razvijena od strane afričkih robova za vrijeme kolonijalne vladavine u Brazilu.
 
Naj face : Pele, Ronaldo, Ronaldinho i ostala plejada brazilskih nogometaša, Ayrton Senna – jedan od najboljih vozača formule jedan svih vremena, PauloCoelho – svjetski priznati romanopisac.
 
Nacionalna klopa : Feijoada, čitaj feižoada, svojevremno hrana sirotinje i robova, brazilska je verzija “gravče na tavče“, a spravlja se od crnog graha i svih mogućih dijelova svinjetine, uglavnom “ostataka“ poput ušiju, nogica i njuške.
 
Nacionalno piće : Caipirinha, čitajkaipirinja, koktel limete, šećera, leda i caçhasa, čitaj kašase, brazilske rakije od šećerne trske.
 
Glavni grad : Brazilija
 
Službeni jezik : Portugalski
 
Službena moneta : Real
putputujem @ 19:46 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 11, 2006

Savršena fototapeta – slapovi Tri mušketira

To te ja pitam, džungla, beštije, zemljane ulice i psi lutalice. Jučer se stvarno nisam dao smest. Nakon 15 sati drmdanja ovaj put uz poprilično malo sna odmah sam pri dolasku u Foz de Iguaçu krenuo u akciju... Odmah nakon dolaska u grad zaputio sam se u nacionalni park vidjeti slapove o kojima sam toliko čuo i čitao. Inače mjesto gdje se sad nalazim tromeđe je Brazila, Argentine i Paragvaja, a dijeli ih rijeka Parana dok samo Brasileorosi i Argentinci dijele slapove. Jučer sam dan proveo na brazilskoj strani. Što bi rekli Argentinci - oni slikaju slapove dok ih mi imamo, a doslovno je tako. Brazilci imaju mali dio parka koji gleda nasuprot i malo se toga može obići pješice dok se na argentinskoj strani može razgledati i po nekoliko dana. Nakon što sam pomno obišao obje strane mogu samo zaključit da su slapovi stvarno veličanstveni i jedinstveni. Kad kažem pomno, doslovno to i mislim s obzirom da sam bio podno samih slapova gliserom. Uzbudljivu vožnju i turneju parkom dugujem jednom Belgijancu koji radi u parku kao vodič, a koji je donedavno bio Unproforac na Kosovu i tako mi je na temelju simpatija spram Balkana poklonio 150 kn vrijedan obilazak. Sami slapovi nemjerljive su ljepote, toliko sam slika ispucao da sam se osjećao kao na svadbi. Jednostavno nemreš stat ! Kad sam napokon došao iznad Đavoljeg grotla inače najvećeg slapa, hipnotička snaga prikaza jednostavno me počela vuč da se bacim nizvodno. Očaravajući i čudan osjećaj, toliko snage, strepnje i ljepote istovremeno ! Pored samih slapova vidjeh još i ljepote rijeke Parane i pregršt beštija. Iguana ima na svakom koraku dok se mali quati šeću šumom poput umiljatih mačaka. Ni “nosata” ptica tukan sa svojim velikim žutim kljunom nije umakla mom objektivu pa tako ni aligator (Jacare - Žakare kako za zovu lokalci) koji se nije uspio dovoljno zakamuflirati među žbunjem u mutnoj vodi. Malo mjesto od oko 30.000 ljudi ali sa pregršt sadržaja. Ovaj dan ću definitivno dobro zapamtiti. 
 
Đavolje grotlo – slikovit kraj svijeta

Slapovi Iguasu prizor su vrijedan pridjeva, kraj svijeta. Zasigurno su ljudi ovako zamišljali taj jezovit osjećaj i scenarij u vrijeme kad se vjerovalo da je zemlja ravna ploha i da ju na leđima nose četiri gigantske kornjače. Ponor u koji se sručava nepojmljiva vodena snaga nikog ne ostavlja ravnodušnim. Uz kolosalan glavni slap Đavolje grotlo ili grlo niti drugi slapovi kojih ima na stotine ne ostavljaju vas ništa manje očaranima. Zvuči pretjerano ali ovo čudo prirode svakako treba vidjeti barem jednom u životu. Takav slikovit doživljaj strahopoštovanja i divljenja spram majčice prirode imati ćete priliku osjetiti malo gdje drugdje na svijetu. Ukoliko slapovima prilazite sa brazilske strane moja je preporuka zaputiti se direktno u nacionalni park, ostaviti stvari u lockeru ili na čuvanje, doživjeti i fotografirati slapove i navečer se odmah zaputiti u Argentinu gdje je smještaj jeftiniji, a grad osjetno slikopisniji i zanimljiviji. Za razliku od modernog Foz-a, Puerto Iguazu odiše divljinom i izazovom. Zov prirode osjeća se na svakom koraku. Okruženi ste džunglom, a zemljane ulice od crljenice svakako su prizor koji se ne viđa svaki dan.
Noću očekujte žarke i bajkovite zalaske sunca i rojeve komaraca za koje se bolje pripremite kakvim sprejem ili kremom. Na argentinskoj strani slapove ili cataratas kako ih domaći zovu možete slobodno posjetit u nekoliko navrata. U odnosu na brazilsku avanturu ovdje ste slapovima znatno bliži ili čak pod njima ukoliko se odlučite na vođenu turu gliserom i džipom koju svakako preporučam. Nije jeftino (150 kn) al vrijedi ! Jednako tako, označenim puteljcima krećete se kroz samu džunglu gdje ćete imat priliku vidjeti pregršt spomenutog divljeg života i bogate flore. Iako vam predstoji mnogo teritorija za propješačit, enormno uzbuđenje i zadovoljstvo viđenim učinit će vaš korak lakšim i poletnijim. Ako se malo i umorite na drugi kraj ovog ogromnog parka možete stići i simpatičnim vlakićem koji prolazi tamo amo kojih svakih sat vremena. Ukoliko ste te sreće, jednom mjesečno slapove možete posjetiti i noću za punog mjeseca. Navodno je osjećaj još veličanstveniji nego danju.
 
Sve u svemu pripremite se na pustolovinu života. Prije ili nakon posjeta upoznajte se ili podsjetite na ljepotu slapova filmom The Mission sa De Nirom u glavnoj ulozi.


Prepoznatljiva maskota regije - tukan


Neodoljivi quati – između majmuna i rakuna
putputujem @ 13:16 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
subota, rujan 9, 2006

Brazilska verzija Novog Zagreba

Eto nakon četiri dana ljenčarenja na plažama Sv. Katarine vrijeme je da se uputimo u džunglu. Floripa je bila stvarno na mjestu - potrefilo me fenomenalno vrijeme i festival godine u regiji, a škvadra je također bila na visini. Kao što rekoh plaže su bogom dane i prostiru se duž cijelog otoka. Možeš birat oćeš valove, mir i tišinu, tulum, gužvu ili pustoš. Što se tiče noćnog života poput Ria očekivao sam malo više no zato je festival Planeta Atlantida koji se svake godine održava u Floripi nadoknadio nedostatke. Opet velike brojke : milijun i pol ljudi, koncerti naizmjenice od 3 popodne do 6 ujutro dva dana za redom. Inače moje prvo iskustvo s hostelom za mlade ispalo je više nego dobro. Australci, Ameri, Englezi, Nijemci, Argentici, Izraelci, Brazilci i ostali u bojama svim, svak sa svojom pričom i avanturom. Svako malo novo lice al jedno će sigurno zapamtit. Sad ćete opet re
ć da se hvalim, al ako igrom slučaja nabasate u Florianopolis samo pitajte u hostelu za mene i odmah ćete imat više no prijateljski tretman. Već nakon prvog izlaska više me nisu ni pitali želim li ić van već su me automatski stavljali na listu za prijevoz. Maroje, Marozinho, Croatia ili Croata postao je sinonim za dobar provod i plesanje po stolovima.
 
Ukoliko vas je škvadra i želite se malo izolirat od svega, idealno je iznajmit kakvu kućicu na plaži po vrlo popularnim cijenama. U suprotnom, nedaleko od autobusnog kolodvora nalazi se spomenuti simpatičan hostel Ilha de Catarina gdje možete ubit oko između plaže i noćnog života. Ako ipak odsjedate u gradu na plaže se putuje redovnim autobusom kojih pola sata do 45 minuta. Jurere i Brava ubrajaju se u popularnije plaže, dok se Joaquina može pohvalit svjetskim prvenstvom u surfanju na dasci svake godine u siječnju. Za bijeg, spustite se nešto južnije do simpatične plažice Santinho, a u neposrednoj okolici čuo sam hvalospjeve o plažama Garopaba i Bombinha koje se prostiru kojih 70 kilometara južnije od Floripe.
putputujem @ 18:15 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 7, 2006

Praia Mole - surferski raj

Upravo je to pisalo na majici nekog klinca u autobusu na putu prema plaži. Evo me nakon 18 sati vožnje u Florianapolisu gradu od negdje 300 tisuća stanovnika koji se nalazi na otoku Svete Katarine u cijelosti omeđenog plažama. Ovaj put nemam slika no dovoljno je upotrijebiti maštu da steknete ideju. Veliko plavetnilo dokle pogled seže, pijesak mekan poput brašna, a valovi jednostavno pucaju na adrenalin. Body surfing novo je otkriće, samo što se sa oceanskim valovima nije za igrat. Čekaš pravi val, hvataš ga plivajući i onda se samo pustiš ko Superman s rukama prema naprijed da te nosi. Moraš samo pazit da te ne odnese na nekog drugog surfera ili kupača ili da te krivo ne zabaci da ne bubneš ludarom o tlo. Uglavnom posto sam gori od Jože Planinića, non-stop neke ekscesne situacije. Prvo su me u Riju, najliberalnijem gradu na svijetu upozorili da plešem sa previše seksipila, a sad na plaži da potičem druge koji ne znaju tako dobro plivat na body surf i preopasno se bacam na valove ! Sve smo ipak izgladili sa jednim Valeo na kraju razgovora. Valeo je inače izraz koji se često rabi da bi se izrazila neformalna hvala (dobar, cool, it’s all good). Sve u svemu more je fantastično ugodno i osvježavajuće, a nakon dana boravka mogu slobodno zaključit da su žene puno zgodnije na jugu nego u Riju. O tome drugi put !
 
Na prvi pogled standardna nakarada od betona i čelika ala Brasileira, Florianópolis skriva svoje glavne adute s druge strane otoka na kojem se nalazi. Otok svete Katarine Bogom je dan za surfere i ljubitelje sunca i plaže. Iskrcajte stvari u obližnji hostel i sa sobom ponesite samo ono najosnovnije : ručnik, kupaće i kremu za sunčanje. Za razliku od drugih lokacija na Atlantskoj obali za idiličnu temperaturu oceana od nekih 25 stupnjeva zaslužne su morske struje koje se prelamaju u regiji. Bućkanje na ovim plažama prava je uživancija, a pogotovo za one koji vole malo živahnije more. Okušajte se u bilo kojem obliku surfa, a ako vam i to nije dovoljno probajte sandboard na okolnim pješčanim dinama. Predvečer se prošetajte do jezera Conceicao i kušajte specijalitet regije : škampe u umaku. Nakon iscrpljujućeg prženja na suncu odspavajte koju uru jer noćni život na jezeru počinje tek iza ponoći. Ne očekujte preveliku živahanost jer ovdje je sve rastafarijanski usporeno. Jedino što se ne uklapa u ovaj laganini surferski raj su brojni temperamentni i živahni nabrijani argentinski turisti. Noćni život nije baš ludilo, naprotiv idealan za opuštanje i romantiziranje nekih prošlih vremena. Gitara je zvuk kojeg ćete češće čuti od nabijanja kakvog basa iz obližnje diskoteke.  
putputujem @ 12:11 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 4, 2006

Neodoljiva Brigitte

Za one koji ne znaju, Buzios se nalazi jedno tri sata sjevernije od Rija. Svojevremeno malo ribarsko mjesto dok ga nije posjetila Brigitte Bardot sredinom 60-ih godina sa svojim brazilskim ljubavnikom gdje se skrivala od javnosti i novinara, danas je Buzios odmaralište dobrostojećih Carioca i Argentinaca ; Saint Tropez Brazila. Nekoć slikovito mjestašce danas je pretvoreno u odmaralište i zabavište za široke narodne mase. Iako teži elitizmu, obzirom na velike brazilske brojke, jednostavno ne možete izbjeć da vam se ne dogodi ˝narod˝. Buzios vrvi od urbanih sadržaja : butici, restorani, diskoteke, barovi, slastičarne, pa čak i Mc Donald’s koji se nalaze na glavnoj kamenoj ulici, Rua das Pedras. Danju izbjegavajte prenapučene okolne plaže, te se radije starim jedrenjacima uputite na obilazak arhipelaga koji za povoljnu cijenu (80 kn) uključuje klopu, ronjenje maskom i pokoju Caipirinhu. Za noćnu akciju svakako se vratite na Rua das Pedras gdje možete očekivati zabavu do ranih jutarnjih sati.
putputujem @ 18:09 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, kolovoz 31, 2006

Last but not least

Ono što u Riju ostaje za vidjet svakako je vidikovac na prepoznatljivom obilježju grada, planini
Pão de Açúcar - u prijevodu Glava šećera čiji izgled asocira na svojevremeni oblik lijevanja i pakiranja šećera. Za stići do vrha (396 m) potrebno je ukrcati se na žičaru (70 kn) pored žute plaže – Praia Vermelha i presjesti na prvom vrhu Urca planine. Jednom kada se počnete penjati prema vrhu Glave šećera ovaj prizor neodoljivo će vas podsjetiti na scene iz filma Moonraker o Jamesu Bondu. Na vrhu uživajte u pogledu, popijte koju cugu ili ostanite na kojem jedinstvenom partiju ili koncertu koji se održavaju svako malo na ovoj predivnoj lokaciji. Žičara vozi svakih pola sata od 8 ujutro do 10 navečer. Za ljubitelje prirode posjet gradskom botaničkom vrtu neizbježan je kao i šetnja okolnim nacionalnim parkom Tijuca. Svakako moram spomenuti i nogomet. Peterostruki svjetski prvaci najveći su heroji Brazila. Ukoliko budete imali priliku odgledati koji reprezentativni nastup na prepunoj Maracani takav spektakl nikako nemojte propustiti. U suprotnom za utjehu posjetite koju tekmu jednog od domaćih klubova : Botafogo, Flamengo, Fluminense ili Vasco da Gamma. Doći do Maracane jednostavno je Metro-om, dok se karata obzirom na kapacitet (osim kad igra reprezentacija) uvijek nađe. Posjet gradu satelitu Niteroi koji se nalazi preko puta Rija (povezuje ih golemi most) nije vrijedan spomena izuzev muzeja suvremene umjetnosti koji je zanimljiv jedino izvana. I to bi bilo više manje to, ako sam išta izostavio tamo vjerojatno nisam ni bio.
putputujem @ 13:07 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
utorak, kolovoz 29, 2006

Trese, lupa, udara

Iako za naše pojmove ljeto u Riju traje gotovo čitave godine ono službeno počinje u prosincu i traje do travnja kada temperature variraju između 25 do paklenih 40 stupnjeva celzijevih. Ljeto je ujedno i najkišniji dio godine, ali ti povremeni pljuskovi nikad ne traju pretjerano dugo. Zimi se temperature ne spuštaju ispod ugodnih 20 stupnjeva što znači lezi pod palmu i uživaj. Za vruće ljetne dane najbolji lijek uvijek je krcata plaža, osvježenje u Atlantiku i koja partija nogometa ili odbojke.
 
Nakon lješkarenja na suncu mudro se je sakriti u hlad i osvježiti na kakvom obližnjem kiosku gdje se pored standardne ponude osvježavajućih pića nudi i sok od kokosa odnosno kokosova voda. Ovaj proteinski bogat napitak služi se direktno iz ljuske. Orah se na licu mjesta mačetom skreše tako da se oblikuje u veliku čašu, probije na vrhu i hladan servira uz slamku. O ukusima se ne raspravlja al je štosno barem probat. Za malo žešče igrače nije se loše rashladit sa jedno dvije tri Caipirinhe (čitaj kaipirinje).Oprezno s ovom cugom jer radi se o alkoholnim bombama.
 
Za spravljanje Caipirinhe potrebna vam je limeta, šećer, led i caçhasa (čitaj kašasa). Inače caçhasa je najobičnija brazilska brlja koja se radi od šećerne trske. U nedostatku caçhase poslužit će vodka (caipiroshka) ili bijeli rum (caipirissima). Uglavnom, za spravljanje jedne doze ovog famoznog koktela, prerežite jednu limetu na osam dijelova (prvo po pola, pa polovice na četvrtine). Zatim dodajte jednu veliku žlicu šećera koji ćete ugnječiti (posebnom drvenom alatkom za gnječenje ili snađi-se-druže oruđem) zajedno sa limetom. Nakon spomenutih radnji čašu dupkom napunite ledom, zalijte do vrha caçhasom i dobro protresite. Vaša kućna Caipirinha spremna je za umjerenu konzumaciju jer ne zaboravite da je opasnost ove cuge ta što pod prikrivenim okusom limunade ni ne slutite da pijete najgoru hard-core brlju koja već u simboličnim količinama trese, lupa, udara.
 
Za razliku od standardne zanimacije na plaži želite li se osvježiti bjegom u planine u bližoj okolici grada zasigurno će vam svaki Carioca preporučiti posjet Petropolisu ili Teresopolisu. Želite li doživjeti doživjeti Švicarsku usred planinske đungle zaputite se u Teresopolis autobusom iz centra Rija po cijeni od nekih 40-ak kuna. Savršeno mjesto za treking, planinarenje i relaksaciju. 2 sata vožnje od Rija, Teresopolis je inače glavni stožer za pripreme brazilske nogometne reprezentacije.
putputujem @ 15:01 |Komentiraj | Komentari: 0
Arhiva
« » stu 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Index.hr
Nema zapisa.